Autobiografija glumaca Žarka Lauševića "Druga knjiga-dnevnik jedne robije", u izdanju "Hipatie", predstavljena je večeras u sali Ateljea 212 . Roman je od sutra u prodaju.
LINK
Na početku promocije prikazan je kratak dirljiv film u kome Laušević čita odlomke iz knjige.
O Žarku Lauševiću kao piscu i njegovoj književnosti govorila je novinarka NIN-a Radmila Stanković koja je rekla da ima tačno 20 godina kako smo "izgubili Žarka Lauševića kao glumca, ali da ima sreća u nesreći da smo ga dobili kao pisca".
- Laušević piše zato što mora, jer je opsednut pitanjem moralnog bića čoveka koji je izgubio svakodnevni život, porodicu, karijeru, čoveka koji je počinio zločin, ali koliko god su zločini kazna, središte njegovog rastrzanja, Žarko se čudesno snalazi u prostoru nametnutog života. istakla je Radmila.
Glumac Irfan Mensur prisetio se vremena kada su on i Laušević išli na njihov koncert i kada su "urlikali i plakali" zbog njihovih pesama, takođe on se prisetio kako su se svi lepo družili u starom bifeu JDP-a, a da su se on i Laušević bili u "ljubavnom trouglu" sa njihovom starijom koleginica Rahelom Ferari.
Mensur je ispričao i da svake godine jedan drugome čestitaju rođendan, jer su rođeni istog dana samo je razlika u godinama, kao i anegdotu da je jednom pola sata razgovarao telefonom misleći da je to njihov profesor Minja Dedić, a da je to zapravo bio Laušević.
Glumac Dragan Nikolić rekao je da je Laušević svoj svet glume sticajem tragičnih događaja zamenio ispovednom prozom koja je već u prvoj knjizi ukazala na strašnu tragediju i "rukopis ispisan darom neobičnim za čoveka kome pisanje nije bilo profesija".
- Svojom knjigom Žarko je dosegao dar koji je imao kao glumac kada je govorio tuđe tekstove, a drugom knjigom po redu i po nazivu potvrđuje ubeđenje ljudi od čitanja i ljude od pera da je izuzetno darovit pisac i da će svoj život verovatno posvetiti pisanju - rekao je Nikolić.
Dramaturg i teatrolog Jovan Ćirilov rekao je da ono o čemu Laušević piše u ovoj i prethodnoj knjizi ima duboke korene u "nečemu čemu je on bio svedok, a to je priča o Svetom Savi".
- Žestoki momci koji su napravili čudo oko Svetoga Save nisu dočekali kraj predstave da se Rastko Nemanjić preobrazi u Svetog Savu već su prekinuli predstavu u Novom Sadu, a Laušević plašeći se za svoj život nakon toga nosio revolver koji je, na žalost, kao u zloj drami opalio i izmenio mu korenito život o kome piše i u kojima je sa punim osećanjem mere objasnio sve šta je bilo- istakao je on, dodajući da se pre promocije Laušević javio iz Njujorka.
(Blic.rs)
Nema komentara:
Objavi komentar